Svi smo mi Bruca, Braca, Bruda i Brada

PIŠE: HAMZA HODŽIĆ

Bruca, Braca, Bruda i Brada glavni su likovi istoimene animirane serije u produkciji Helem nejse Rejdio šoua. Radnja je smještena u Švrakinom (naselju u Sarajevu), a pretežno se odvija na jednom mjestu. Ispred zidića ili granapa u rubnoj ulici njihove općine, a ponekad i u automobilu Brude. Narator je u biti peti lik serije, Brudin pit Cura, iako nije ženka. Tako nam narator u prvoj epizodi odmah govori kako je riječ o četiri debila, četiri klošara iz različitih porodica, ali iste ulice.

To da se svako od njih razlikuje, ali da dolaze iz iste ulice ustvari odlična je alegorija za to da su svi određeni istim uslovima u kojima žive. Ubijeni društvenom zbiljom, razneseni švrakindolskom šiljom, oni svoje vrijeme provode na ulici komentarišući sve i svašta, a najviše spomenutu zbilju, pa i šilju. Ono zbog čega su za tako kratko vrijeme pobrali toliko simpatija, čini mi se, leži u odličnoj psihologizaciji likova i njihovoj vjerodostojnosti u odnosu na neposrednu stvarnost. Odmah na početku prve epizode narator nam daje kratki opis likova, pa je tako Bruda agresivan lik, Brada je primjer glupana, Braca je “babin sin”, a Bruca nedefinisan, glas bez razuma. Velika je zamka prihvatiti takve opise likova i posmatrati ih isključivo kroz tu prizmu jer iako su predstavljeni kao debili, oni ipak nisu to u potpunosti. Tako ćete nerijetko Brucu čuti ustvari baš kao glas razuma iako je zajebancija važna crta u njegovom karakteru. Braca je pak “babin sin” koji se svakodnevno druži sa “ničijim” sinovima, a što je svakako česta pojava u našem društvu koje nije lišeno elitizma, pa tako ni pripadnika elite koji „zastrane“. Bruda je oličenje agresivnosti i tu nema nikakvih zavrzlama, ali Bruda nije zao i pokvaren lik, pa se tako za njega lahko može reći da je strog, ali pravedan. A Brada je, jebiga, fakat glup, mada i njega krasi neka (naivna) dobrota zbog koje se čovjek najčešće i voli.

Svaka epizoda je tematski određena pa tako i Bruca, Braca, Bruda i Brada razglabaju o svakoj od tih tema. Pričaju i polemiziraju o smijehu, o Bosni i Hercegovini (a znate šta to sve podrazumijeva), o mržnji i mentalitetu našem, pa se znaju i pošaketati, Gospodara mi. Ili što bi Cura reko: prebrukavaju se. Međutim, u toj autoironiji brukanja krije se nešto i od istine. U svakom od likova u raznim aspektima lahko je pronaći sebe, neke svoje osobine te prepoznati pojave koje nas svakodnevno okružuju, a kada tako demistificarate te pojave, dobijete ogoljenu istinu o sebi i svom društvu. Tada nam ne preostaje ništa drugo do smijeha jer spoznaja istine, ma u kojoj mjeri, uvijek vodi do sreće. I samo tako prihvatamo da u njima vidimo sebe, svoje roditelje, komšije i prijatelje.

Zato smo svi mi Bruca, Braca, Bruda i Brada.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *