Recenzija: JINDAS – SEOBA

Piše: ZLATKO KARAHODŽIĆ

Sati je 01:35 početkom Decembra 2019. Na mail mi stiže nešto što me baš obradovalo, onako iskreno, bez zajebancije. Stavio sam da se skida taj fajl sa wetransfera i odmah upalio Word da dokumentujem prvi utisak, za mene najiščekivanijeg domaćeg debitantskog albuma 2019. godine. Jindas i album „Seoba“ se tako našao na mom hard disku, ko zna koliko dana prije nego što je zvanično i objavljen, štaš kad sam faca. Dok kucam ovo, slušam album i već mi je lagani kez od uha do uha.

Ono što je odmah jasno jeste da slušaš živi bend i živu produkciju. Ovo je ekipa koja je sjedila i fakat sastavila album od početka do kraja. Rege/dub/pop je najbliži žanrovski opis koji vjerovatno najpristojnije sažima stil Jindasa. Svakako da 8 pjesama nije ni blizu dovoljno da jedan bend zakuca „svoj“ stil ili žanr, ali jasna je namjera i pravac kojem teže. Šta će se od toga desiti kasnije je manje više nebitno, ali u moru nedefinisanih bendova, bitno je kada bend ima opipljivu referentnu tačku početka, da bi kasnije mogli imati jasan razvoj.

Flauta, usna harmonika i truba rade najveći posao, odmah nakon odličnog pjevača Narcisa koji je definitivno otkrovljenje lokalne muzičke scene, nasljednik senzibiliteta koji je započeo Mario Knezović iz Zostera, čega Narcis (ali i ostatak ekipe) mora biti svjestan i ponijeti se odmjereno i pažljivo u odnosu na tu činjenicu. Savršeno je jasno da će najveći broj publike Jindasima pripisati sličnost Zosteru, kao što za Činčilu kažu da su RHCP ripoff ili da je Helem Nejse mini Dubioza Kolektiv, kao da je to neka vrsta smrtnog grijeha ili nešto od čega se mora bježati glavom bez obzira.

Ostatak instrumentarija na albumu je zaista dobro posložen, sa posebnim naglaskom na bass gitaru koja RASTRGAVA, to je prava demonstracija sile i onoga šta može ponuditi jedan genijalac na bassu, sveprisutan, na granici presviravanja i gospodar „na prvoj“. Nekome će možda zasmetati što u nekoliko navrata na albumu bend ulazi u domen „zavrtanja rukice“, ali svaki njihov izlet u tu vrstu intelektualne vježbe notama je plasiran u prigodnom trenutku, dajući nam do znanja da se radi o momcima koji razumiju osnove slaganja aranžmana i razumiju kad je zgodno poigrati se sa muzikom, a kada treba stati na loptu.

Album počinje pjesmom „Seoba“ koja je sa naizgled dobrim razlogom prva na albumu. Ona nas melodramatično uvodi u album i tu se možda potroši previše vremena dok ne čujemo prve stihove pjesme, što je umjetnički opravdano, ali nažalost loša odluka jer prosječan slušatelj u ovaj vakat neće željeti sačekati 1:58 minuta da čuje prvu riječ pjesme. „Seoba“ je možda i pjesma sa najviše problema na ovom albumu, pogotovo kada je riječ o vokalnoj liniji, jer se u refrenu jako teško raspoznaje brza rima koja mu je osnova. Malo mi je žao što se ova pjesma morala pronaći na prvom mjestu jer imam osjećaj da će obeshrabriti nekoga ko krene slušati album u kontinuitetu, jer je sve što dolazi poslije nje zapravo pravo mjerilo noga što Jindasi rade. Prva pjesma na prvom albumu je izgleda morala biti konceptualni statement.  Nakon „Seobe“ idu pjesme od ranije poznate organima groovanja, „Slušaj“ i „Skok u plićak“  već donose onaj pravi osjećaj albuma koji jeste slobodnjački duh.

Odmah zatim, dešava se mali ali tako sladak dašak Kultur Shocka i to u vidu pjesme „Andaluzija“ koja je definitivno jedan od bisera ovog albuma. Tu se po prvi put konkretno susrećemo i sa distorzijom na gitari kao i sa jednom gitarskom solažom. Ova pjesma je nedugo prije objavljivanja albuma dobila i svoju ekranizaciju. „Ovej i Aras“ je bila prva pjesma koju su Jindasi objavili, a o njoj stvarno al najiskrenije nemam ništa posebno za reći, mnogo mi je bitnija iduća pjesma na albumu – „Cipele“. Za tu pjesmu bih mogao reći i da je možda najbitnija pjesma koju su Jindasi do sada proizveli, jer tematika pjesme dira na mjesto o kojem rijetko imamo priliku razgovarati. Duhovi prošlosti u vidu iznosanih cipela naših očeva na podlozi koja daje iskrenu i optimističnu emociju koja kao da se trudi da pomiri generacije i njihova međusobna očekivanja. „Cipele“ proglašavam najboljom pjesmom na albumu, eto.

Sa pjesmom „Sarkofag“ album se privodi kraju, te nam donosi najveću igru instrumenata (zavrtanje rukicom) i čak još jednu gitarsku solažu! Kraj albuma je obilježen prigodno nazvanom pjesmom. „Aplauz“ nas izvodi na sličan način kako je to u uvodu napravila „Seoba“. Za svu svoju upbeat atmosferu albuma, „Aplauz“ počinje kao jedna melanholična, kišna pjesma. Ipak, sami kraj pjesme odbija predati se beznadežnosti i kao da uz polucinični osmijeh, onako ispod oka, ustaje sa kauča i odlučno korača u sljedeću epizodu svog života, kao finale sezone neke pravo dobre serije, ostavlja nas u iščekivanju nastavka priče odlazeći u fade out.

ZAKLJUČAK

„Seoba“ je dala najbolje od onoga što Jindasi mogu da ponude u ovom trenutku, a njihovo najbolje stavlja u nezgodnu poziciju ostale debitantske albume, jer je „Seoba“ najkonkretniji debi album u dugo vremena, barem što se tiče BiH. Ipak, sve ono što ovaj album čini dobrim ujedno ga čini i lošim. Odnosno, sve ono u čemu muzika ovog albuma blista je istovremeno ono što je drži okovanu u formu koja je prevaziđena. Takvo je vrijeme da jednostavno nije dovoljno imati par dobrih pjesama da se nešto veliko desi. Bila bi neizmjerna šteta da grupa muzičara sa ovakvim potencijalom ne donese u jednom trenutku nešto zaista „novo“ u igru. Jasno je da ja imam soft spot za Jindase, ali teška srca moram priznati da ovaj album neće proizvesti veliki rezultat, vjerovatno ni srednji rezultat. Najveću korist od ovog albuma će Jindasi imati ako im omogući foot in the door za 10ak slotova na ljetnim festivalima 2020. godine, jer mislim da će im to više od svega donijeti prijeko potreban uvid u stanje regionalne muzičke scene danas i asortiman novih zvukova koji su hitno potrebni muzici njihovog senzibiliteta.

U svakom slučaju to ne znači da ja kao ja neću slušati pjesme sa „Seobe“ i odlijepiti svaki put kad ih uživo čujem kako sviraju „Andaluziju“ ili „Cipele“.

Cijeli album „Seobe“ možete pronaći na Deezeru.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *