Drito iz Tvornice – zagrebački zimski hip hop spektakl po peti put prepun iznenađenja

PIŠE: MAJA TRSTENJAK

Već petu godinu za redom za zagrebački se hip hop festival Drito iz Tvornice traži ulaznica više, jer kombinacija glazbenih iznenađenja, promenade trenutno najpopularnijih regionalnih izvođača ovog žanra te uzavrele atmosfere nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Kao što je to nekada bilo u Kulušiću i Lapidariju, sada je u Tvornici. Nekada je to bio rock, sada je hip hop – neki novi klinci danas uistinu briju opako i žestoko, bez kompromisa kada je u pitanju luda i nezaboravna zabava.

Njihova najdraža glazbena pozadina toj zabavi definitivno je ekipa iz grupe Buntai, čiji je logotip u stilu black metal bendova bio čest prizor na odjevnim komadima posjetitelja, zatim Klinac, domaćini High5, nova snaga scene 30zona i, najveća festivalska zvijezda, z++.

Prva je večer bila rezervirana za “stariju” ekipu koja još uvijek svoje stvaralaštvo bazira na tradicionalnom hip hopu, a program je otvorio sve popularniji reper Grše, koji je u samo nekoliko mjeseci uspio osvojiti scenu svojom verzijom tvrdog đira. Uvjerljivo je opravdao svoj novostečeni status, pošteno zarađen respekt publike, zbog kojeg bi sljedeće godine mogao nastupiti u nekom od udarnih termina ovog festivala.

Smoke Mardeljano pokazao je da je u boljoj formi nego ikad – ovaj je momak svoj status među zagrebačkom publikom gradio polako i sigurno. Nastup je kulminirao izvedbom hita “To je rep”, s istoimenog aktualnog albuma.

Uslijedio je nastup marketinškog dua, Stoke i Nereda, koji ovaj put nisu intenzivno isticali svoje vjerne sponzore, ali Stokinih riječi hvale ljudima na pozornici, iza pozornice i ispred pozornice nije nedostajalo. Zagrebačke legende bile su odlično raspoložene, „skuhali“ su presjek najvećih hitova, nabijenih lokalpatriotizmom kojeg je publika objeručke prihvatila.

Predstavljeni su i pobjednici regionalnog natjecanja Red Bull Raplika. Prošle je godine u verbalnom okršaju najjači bio dečko iz Samobora, gradića pored Zagreba, umjetničkog imena Tzre. Zgodan dečko, ima dobar flow, možda ima malo prepiskutav glas za moj ukus, ali s obzirom na sinoć pokazane i dokazane skillove, moglo bi biti nešto od njega. Ekipa lokalnih, ako ne i regionalnih velikana natjecanja izmamila je publici osmijeh na lice te zaradila gromoglasan aplauz.

Smijeha nije nedostajalo ni kada se na pozornici pojavilo krnje izdanje grupe Bad Copy. Po ne znam koji put bez Viklera Skaja, Ajs i Timbe uzeli su mikrofon u ruke i pošteno odradili svoj posao. Na „’esi mi dobar“ uskočio je Smoke, kada je bilo vrlo zanimljivo vidjeti njegovu svojevrsnu vještinu tehničke transformacije kada ne repuje svoje stvari, a na „Metalcu“ su pustili Viklera na matricu. Nije to to bez specifičnog Viklera.

No, tada je na pozornicu izašao Edo Maajka i od prve sekunde postalo je jasno koliko je on jedinstvena pojava regionalne hip hop scene. Svjetlosnim godinama udaljen od ostalih u svim aspektima – od karizme, performansa do bezvremenskih rima, inteligentnih poetskih rješenja koje su obilježile generacije te flowa kakvog nema nitko od njegovih kolega. Energija zbog koje su svi prisutni istog trenutka zaboravili umor i nesnosnu vrućinu – dobio je najčvršći i najglasniji odgovor publike iz koje je iscrpio i posljednji atom snage. „Saletova osveta“ doslovno je zatresla Tvornicu na samom početku te definirala oštrinu tempa i razinu kvalitete na kojoj se graditi nastup. Čovjek je to koji funkcionira u svim uvjetima, ovaj put u skladnom tandemu s DJ-jem, izdominirao je ležerno, jednostavno i prirodno. I tako je svaki puta, ali uvijek iznova nekako uspije oduševiti svojim talentom i neodoljivom, enormnom količinom pozitivne energije kakva se rijetko viđa.

30zona prije samo nekoliko je dana objavila novi album, no zagrebačka publika ga je itekako već dobro ubrala. Zatvorili su prvu festivalsku večer, te sljedeće gostovali na nastupu jedine žene na ovogodišnjem line-upu, Mimi Mercedez. Urlik podrške bio je uistinu glasan.

No, najglasniji urlik dobio je osječki reper z++, nova velika zvijezda regionalne hip hop scene. Njegov je nastup drugog dana izazvao euforiju koju je riječima teško opisati. Vriskovi, suze, osmijesi  -strastveni i užareni uragan emocija kakav se izuzetno rijetko viđa, zatresao je Tvornicu u ritmu debitantskog albuma „18++“. Teško je procijeniti koja je pjesma publici bila te večeri draža, no kada je „Crno i zlatno“ došlo na red, nastao je potpuni kaos, odgovor kakav do sada vjerojatno nitko nije dobio.

On je apsolutni kuler, još uvijek pomalo simpatično sramežljiv, no zanimljiva karizma na trenutke je isplivala na površinu. Jedinstvena je pojava na sceni, uz ovakav talent i podršku publike uistinu bi mogao napraviti puno. Zna se ponašati na pozornici, ima određenu umjetničko-lidersku crtu, čiji ćemo puni potencijal vidjeti tek kada se z++ u potpunosti navikne na kaos koji mu se događa pred očima i tehnički dotjera izvedbu do posljednjeg detalja. Tada će se formirati veliki i kvalitetan pop/hip hop glazbenik kojeg će prihvatiti i najšira publika, a on će parirati rame uz rame najvećim i najboljim regionalnim estradnim velikanima.

FOTO BAJ: Ivan Peček/Sound Report –

A druga je večer počela poprilično blago i nevino, nastupom Rizle Trepera čiji su najveći fanovi ispunili prve redove, nakon čega je uslijedilo premijerno gostovanje novosadskog Bekfleša – trinaestogodišnjaci u publici na aparatima. Proste riječi i jak bas ohrabrio je male buntovnike koji će o ovom nastupu zasigurno s velikim ponosom pričati u školi. Nadam se da će odrecitirati koju učiteljici.

Mimi Mercedez je iskoristila priliku da predstavi novi album „Mržnja“ koji je njeno najzrelije i najtvrđe izdanje do sada, no ona na traci i ona na pozornici kao da su dvije potpuno različite osobe. Jednostavno je preslatka, a njen predivan osmijeh uz nevjerojatnu toplinu i smirenost jednostavno gledatelja ne mogu uvjeriti u vjerodostojnost izgovorenih rima. Više se čak ni ne trudi ispasti opasna, zbog čega njene pjesme uživo ne mogu dobiti na adekvatnoj jačini. Možda je vrijeme za promjenu tematike stihova, jasno je da Mimi u duši nosi ipak više ljubavi nego mržnje, i to je predivno.

Stvari su se ozbiljno počele zakuhavati i približavati vrhuncu kada je Buntai izašao na pozornicu. Radi se o dečkima koji situaciju čvrsto drže pod kontrolom, velikim miljenicima publike, koji su na pozornici ostavili posljednji atom snage. Fantastični su u svom žanru, znaju kvalitetno raditi posao. Odlične scenske persone koje odišu samopouzdanjem i odlučnošću, svojevrsnom karakternom žestinom karakterističnom za one čiji stil krasi njihov logotip. Nisu baš black, ali metal žestinu imaju, izuzetno su uvjerljivi, ozbiljni u svojoj neozbiljnosti.

U pauzi je novu pjesmu „Pit Stop“ izveo Vedran Istina, koji se također premijerno ukazao pred zagrebačkom publikom. Okej zvuči, suosjećamo sa stihovima.

Kada je Vojko V izašao na pozornicu, Tvornica je bila do posljednjeg mjesta puna, a do zraka se uistinu teško dolazilo. No, ovaj put nije on bio zvijezda večeri koju su svi čekali. „Moja lipa“ otvorila je nastup, nije baš najbolje prošla kod klinaca kao prethodni hitovi, vjerojatno jer devedeset posto njih još uvijek nije niti blizu radne sposobnosti, a mama i tata nisu osobe koje ne treba tjerati da uplaćuju na IBAN, stoga je suosjećanja ipak nedostajalo. Nas deset posto radno sposobnih itekako je dobro ubralo ovaj hit. Vojko je napokon naučio i nešto ispravno odsvirati, VRH standardno dobro raspoložen, najsimpatičniji festivalski partimejker. Za sam kraj premijerno je izvedena nova pjesma „Obama“, nešto laganijeg ritma i modernijeg prizvuka, na samom kraju i uz pomoć apsolutne zvijezde ovogodišnjeg izdanja festivala, z++. Vojko je tako uspješno predao krunu najpopularnijeg osječkom kolegi.

Nakon prethodno opisanog kaosa epskih razmjera, hajp je nastavio misteriozni Klinac, koji broji milijunske preglede na YouTubeu i redovito diže živac srpskim medijima s kojima ne želi imati posla, jer, to je njegov umjetnički odabir. Slatkić. Zagrebačka je publika jedva dočekala svog idola, a klinke kojima mama dopušta izlazak poslije 1, bile su u potpunom deliriju.

Na samom kraju nastupili su su dečki iz grupe High5 uz najveći festivalski wall of death ikad.

Peto izdanje Drita iz Tvornice najavilo je veliko skorašnje open air izdanje u Zagrebu te riječku inačicu “Drito iz Pogona”. Uz veliki hajp koji vlada za novim izvođačima, bilo je očito kako je na najvišoj razini glazbeno-scenske kvalitete ipak bio i ostao Edo Maajka. U popularnosti je sve prešišao z++, no Edi kao izvođaču i svakom aspektu uistinu još uvijek nema ravnog. Svjetlosnim godinama udaljen od ostalih kolega, bio je i ostao apsolutni kralj scene. Šteta što je usamljen na tronu, no možda se i to uskoro promijeni.

FOTO BAJ: Igor Pavlović/Sound Report

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *